misija i vizija

Umijeće medicine je putovanje od kulture bolesti ka kulturi zdravlja, od simptoma i dijagnoza do čovjeka i osobe.

Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog, socijalnog i duhovnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. Kako ostvariti ovako definirano stanje zdravlja pojedinca i zajednice u sadašnjem društvenom kontekstu. Zbog razvoja visokotehnologizirane medicine sve više ljudi svih dobi preživljava i duže živi, uključujući i oboljele od do nedavno neizlječivih bolesti. Značajno su manje nuspojave lijekova i dijagnostičkih procedura, a zdravstveni profesionalci, koristeći moderne tehnologije, lakše komuniciraju. Intenzivno se razvija bioetika, a daljni razvoj znanosti stalno otvara i nove mogućnosti liječenja. Međutim, istovremeno je došlo do velike rascjepkanosti medicine, usmjeravanja na subspecijalizacije, nemogućnosti pokrivanja troškova te ponekad pretjeranu  informatizaciju u zdravstvu. Također, dolazi do sve većih problema vezanih uz komunikaciju između zdravstvenih profesionalaca i bolesnika zbog čega je najveći broj pritužbi u zdravstvu upravo vezan uz odnos i komunikaciju.
Često se počelo postavljati pitanje gdje je u svemu tome nestao čovjek, jer je u središte zbivanja došla dijagnoza, bolesni organ ili  patofiziološki mehanizam, a ne oboljela ili zdrava osoba sa svojom životnom pričom, pozitivnim aspektima zdravlja i svojom interpretacijom bolesti. Stječe se dojam kao da živimo u kulturi bolesti i dijagnoza, a ne u kulturi zdravlja. Zbog reakcije na smjer kojim je krenula medicina, u svijetu se  usporedno s razvojem personalizirane medicine razvija i pokret medicine usmjerene prema osobi i zdravstva usmjerenog prema narodu, s ciljem integracije, komunikacije, interdiciplinarnosti i uvažavanja osobnosti i bolesnika i zdravstvenih profesionalaca. Samo u medicini usmjerenoj prema osobi možemo pokazati svoju empatičnost, čovječnost i želju da nam je istinski stalo do zdravlja, a ne bolesti, odnosno da nam je stalo do življenja od zdravlja a ne življenja od bolesti.
Ars medica (umijeće medicine) je i umjetnost  u medicini i medicina umjetnosti, ali i   putovanje od kulture bolesti ka kulturi zdravlja, od simptoma i dijagnoza do čovjeka i osobe.
Medicina usmjerena prema osobi koja promovira kulturu zdravlja je stvaralačka, umjetnička i  neponovljiva, jer koristi prošla iskustva i stečena znanja,  ali i stvara novu kvalitetu. U različitim kulturama procesi su različiti, ali mehanizam je uvijek isti ili sličan, kreacija  individualna i  doživljaj jedinstven. Može li se uopće rasti i napredovati izvan konteksta, kulture, postoji li život, zdravlje  samo kao postulat biologije ili je zdravlje nešto mnogo šire. Pomislimo li ikad što nas čini sretnima, zadovoljnima, zdravima? Može li samo zdrav čovjek biti zadovoljan, sretan ili i bolestan može uživati i biti sretan.
Jesu li sreća i radost samo trenutak ili stanje? Događaj ili proces? Je li medicina znanost ili i znanost i umjetnost? Koristimo li umjetnost u liječenju i ozdravljenju te na koji način nam umjetnost pomaže? 
Mozak nam je nadređen, mozak je pokretač, a svi organi su u njegovoj funkciji, on je pokretač misli, želja, emocija, nakana, a organi su izvršitelji. Znanost je učinila svoje i svakodnevno čini, stoga danas znamo koji dijelovi mozga u čemu sudjeluju, danas govorimo o neuronskim krugovima, neuroplastičnosti, obnovljivosti mozga, moždanih stanica,  funkcionalnom oporavku oštećenih dijelova, ali i o onom što je do jučer bilo neshvatljivo. Govorimo o tome kako nešto shvaćamo, razumijevamo i kako doživljavamo, no ne samo da o tome govorimo već to danas možemo i slikovno prikazati.
Danas znamo da nas kreativnost, stvaranje, novi izazovi, sadržajna okupiranost našeg mozga mogu izbaviti, pomoći da riješimo mnoge probleme, zamke, malodušja, dosadu, ali i poremećaje, jer tko može bolje utjecati na stanje duha od ushita, čežnje, želje za nešto napraviti, doživjeti, uživati.
Uvijek se u nama prelamaju epohe prošlosti sa sadašnjošću i uvijek je čovječanstvo, poglavito globalizirano čovječanstvo, mješavina kultura, jezika i odnosa, a čovjek danas, stvaralac danas, dionik svega stvorenog.
Ništa nije ljepše od procesa stvaranja i činjenja dobra, jer sam taj proces nas očovječuje, stvara samopouzdanje, potiče na učenje, na rast i razvoj.
Zrcaliti se u drugome u medicini usmjerenoj prema osobi i promicanju zdravlja pojedinca i zajednice je i zajednički civilizacijski hod, popločen racionalnim i emocionalnim umom, te pravo umijeće na putovanju ka kulturi zdravlja, a onda od kulture zdravlja ka kulturi dobra, dobra kao blagodati civilizacije u kojoj danas živimo i stvaramo.
Pitanje danas nije kako i zašto živjeti, kako u surovosti svakodnevne zbilje preživjeti, nije  pitanje samo smisla. Naše pitanje i problematiziranje je kako u civilizacijski rast i razvoj utkati sve ono što su generacije prije nas stvorile, da bi je mi mogli unaprijediti. Moći ćemo je unaprijediti samo ako široko pogledamo što je to što ruši barijere, što ruši kočnice i otvara vrata novomu poretku, poretku satkanom od hoda ka kulturi zdravlja, kulturi koja će se nadograđivati na stvoreno, koja će koračati udišući i rastući na dosegu generacija prije nas i kreativnosti novih naraštaja koji će umjeti sintetizirati, ugraditi u svoj hod, svoja osjetila, svoje emocije,  nove kreacije i nova zadovoljstva.
Samo zadovoljan čovjek može biti sretan, a sreću će graditi svatko od nas za sebe i svi zajedno. Samo osobe koje se mogu radovati uspjehu drugoga mogu zajedno rasti i razvijati se. Osjetiti drugoga je velika blagodat civilizacije, ali i korespondirati s drugima već predstavlja uspjeh, koji će dovesti do rasta i razvoja.
Ne postavljamo si pitanje živimo li da bi stvarali ili stvaramo da bi živjeli, postavljamo si pitanje kako znanost i umjetnost povezati, u kulturi zdravlja, u procesu kome smo svi okrenuti zdravlju kao kulturi, ali i zdravlju kao općem dobru.